pH Ljestvica pH je ljestvica kojom mjerimo kiselost ili lužnatost neke tvari. Ljestvica je od 0 do 14, s time da s 0 počinje najkiselija, a 14 završava najlužnatija vrijednost. Voda s neutralnim pH od 7.0 ima isti odnos vodikovih iona (H) s OH ionima. Voda s pH nižim od 7.0 se smatra kiselom (ima više H iona od OH iona), dok se voda s pH iznad 7.0 smatra lužnatom ili bazičnom (ima više OH iona od H iona). Gotovo sve slatkovodne ribice nastanjuju vode s pH od 5.0 do 9.0, dok ih manje vrsta nastanjuje lagano kisele do neutralne vode (pH 6.0 do 7.5). U akvariju, pH vode iz vodovoda se može regulirati korištenjem fosfata, bikarbonata i ostalih bufera. No, pH se može promijeniti i unatoč tim buferima. Razvoj niskog pH se može često objasniti otpadnim materijalom poput otpacima biljaka i životinja. Kad pH padne ispod 5,5, količina bakterija (Nitrosomonas) koja smanjuje amonijak također opada, i raste razina amonijaka. Snižavanje pH: pH se može sniziti korištenjem posebnih kemikalija (dostupnih u dućanima za životinje). No, mora se znati da mnogi ovi proizvodi sadrže kemikalije temeljene na fosfatima. Fosfati su hranjiva i znaju potaknuti nagli rast algi. Također, pH se može sniziti biljkama i ribama tijekom njihova disanja, kad se CO2 ispušta u vodu. U tvrdoj vodi može biti teško smanjiti pH. Prvo je potrebno omekšati vodu kroz posebnu filtraciju ili reversnu osmozu i zatim pokušati smanjiti pH. Povećanje pH: Povećanje pH se može u akvariju napraviti dodavanjem sode (bikarbonata) ili promjenama vode (time se uklanjaju neki organski otpaci, što smanjuje pH). Tvrdoća vode: Stupanj tvrdoće vode je odnos količine otopljenih minerala, posebno kalcija i magnezja u vodi. Tvrdoća vode se općenito izražava količinom kalcijeva karbonata (CaCO3). Tvrdoća vode se mjeri u ppm (partpermilion), kH (karbonatna tvrdoća) i dH (stupnjevi tvrdoće) ili gH (ukupna tvrdoća). Voda ze naziva mekom (ima malo otopljenih minerala) ili tvrdom (ima mnogo otopljnih minerala). Osnovni nivoi tvrdože vode su izraženi u donjoj tablici (1 dH je jednak oko 17 ppm):
Za većinu akvarista tvrdoća vode nije posebno bitna. Ipak, jako meka voda može izazvati probleme. Zbog mekoće, voda ima manje buferskog kapaciteta zbog nedostatka prirodnog bufera CaCO3 i može se dogoditi nagli pad pH, a taj nagli pad može jako naštetiti stanovnicima akvarija. Karbonatna tvrdoća (kH): Karbonatna tvrdoća se ne koristi često kao mjera za tvrdoću vode. Ona uključuje pristunost minerala i slobodnih iona, drugih nego Ca i Mg, koji su otopljeni u vodi. Mijenjanje tvrdoće vode: Tvrdića vode se može mijenjati na nekoliko načina. Da bi voda postala mekša, može se filtrirati kroz tresetnu mahovinu ili uređaj za reversnu osmozu. Mogu se koristiti i ionski promijenjene sole koje mogu smanjiti tvrdoću vode. Kuanje vode za neko vrijeme također može smanjiti njenu tvrdoću. Za otvrdnjavanje vode, može se u filter staviti dolomitni ili koraljni tucanik dok se ne dosegne željena tvrdoća. Električna vodljivost: Puštanjem električne struje kroz vodu, može se izmjeriti razina provodljivosti. Ona pokazuje količinu iona (električno napunjenih čestica) u vodi. Što je veća tvrdoća vode, veća je i električna vodljivost. Testiranje provodljivosti vode pokazuje ukupnu količinu iona prisutnih u vodi, i ne daje porijeklo iona, odnosno, jesu li to ioni Mg (magnezija), Ca (kalcija) ili Fe (željeza) Kisik: Akvarijske biljke , životinje i bakterije ovise o kisiku koji je otopljen u vodi jer ga udišu. Kisik se u akvarij može dodavati putem zračne pumpe na koju je spojen zračni kamen, postavljanjem filtera tako da ispuštanjem vode mreška površinu vode, ili uporabom suho-mokrog filterskog sustava. Biljke također dodaju kisik tijekom fotosinteze, iako ga i koriste noću tijekom disanja. Tako u biljnom akvariju razina kisika pada tijekom noći. Pri višim temperaturama javlja se manjak kisika otopljenog u vodi i potrebno je jače prozračivanje. Ugljični dioksid Ugljični dioksid je slijedeći plin koji se javlja u ovdi kao bioproizvod disanja akvarijskih organizama. Tijekom fotosinteze biljke troše ugljični dioksid. Kad je manjak ugljičnog dioksida, lišće biljaka postaje žućkasto i usporava rast. Nešto ugljičnog dioksida otopljenog u vodi stvara ugljičnu kiselinu koja smanjuje pH. Ukoliko ga je previše u akvariju, ribe će patiti. Dodavanje ugljičnog dioksida: Ugljični dioksid se može dodavati smanjenjem tvrdoće vode radi oslobađanja CO2 iz kalcijevog karbonata. Također se može dodavati uporabom posebnog CO2 sustava. Dušikov ciklus Kad ribe odbacuju otpad, biljke ugibaju i tone hrana, nastaje otpad koji ne nestaje samo tako. Otpad, u obliku dušičnih spojeva se rastvara u drugi otpad od strane bakterija dok ne nastane konačni proizvod, nitrat, NO3 kojeg će apsorbirati biljke ili će se ukloniti usisavanjem podloge akvarija. Ovaj process pretvaranja NH3 /NH4 (od riba, biljaka i drugog otpada) u NO3 je poznat kao nitrifikacija. Stupnjevi ovog procesa su najvidljiviji kad se postavlja akvarij ili kad je akvarij izvan ravnoteže. Kad se tek akvarij postavlja, nema prisutnih dušičnih bakterija (ukoliko se ne koristi podloga ili filter iz već postavljenog zrelog akvarija). Zatim se doda nekoliko riba u akvarij. Prvi dan, tragovi amonija / amonijaka (otrovniji amonij je kad je pH iznad 7.0, ili manje otrovan amonijak kad je pH ispod 7.0) se pojavljuju. Unutar par dana, raste količina amonija do otrovnosti. U to se doba počinju razvijati korisne Nitrosomonas bakterije. Ove bakterije počinju pretvarati amonij u nitrit (NO2) koji je mnogo manje otrovan od amonija / amonijaka. Drugi tip bakterija, Nitrobacter, pretvara nitrit (NO2) u manje otrovan nitrat (NO3). Njega apsorbiraju biljke ili alge ili se uklanja kad se mijenja voda. Iako je nitrat manje otrovan nego drugi dušični spojevi, i njegova velika količina može biti otrovna. Ovaj ciklus se također pojavljuje kad je akvarij izvan ravnoteže. Ukoliko količina otpada postane prevelika zbog pretjeranog hranjenja, prenapučenosti i/ili izostanka promjena vode, razina amonija će rasti ponovno. U tom slučaju je nužna promjena vode dok god se ne uspostavi normalno stanje akvarija. Ovaj se ciklus može pojaviti i kad bakterije koje obrađuju organski otpad, uginu. Ovo je javlja kad je akvarij ili filter čišćen sapunom ili nekim drugim dezinfekcijskim sredstvom. Ako se to desi, akvarij je potrebno ponovno ciklirati. Mora se znati da prekisela voda (izpod 5.5 pH) ili neki lijekovi mogu također uništiti populaciju pozitivnih bakterija. Nitrosomonas Nitrobacter NH3 -------------------------------> NO2 --------------------------------> NO3 pretjerano hranjenje apsorbiran od biljaka riblji izmet uklonjen tijekom promjene vode uginuće biljaka Predgovor | Uvod | Anatomija | Akvarij - Kako izabrati akvarij | Akvarij - Razmjeötaj u akvariju | Akvarij - Uspostava akvarija | Osnovna Anatomija Ribeéiva Hrana | Metode postupanja kod bolesti | Bolesti | Tehnike razmnûavanja tropskih riba | O?uvanje | Kemija vode Prijevod sa engleskog na hrvatski omogućio Dean Barić
|
|
