Očuvanje

Bioraznolikost slatkih voda je danas vrlo važna – to je činjenica koja treba biti na umu svakog ozbiljnog akvariste. Prirodna staništa tropskih slatkovodnih riba se pojačano ugrožavaju ljudskom aktivnošću, a istovremeno akvaristika kao hobi daje doprinos očuvanju prirode. Uloga koju akvaristi imaju u očuvanju vrsta je od sve veće važnosti.

Kako nestaju prirodna staništa, nestaju u neke vrste slatkovodnih rica. Malezijska studija je otkrila da je polovina od 266 domicilnih ribljih vrsta, i više od 30% singapurskih vrsta riba pred izumiranjem. Slatkovodna bioraznolikost je jako ranjiva. Staništa postaju nekontinuirana, a mnoge vrste ne mogu prijeći zemljane brane koje odvajaju jezera i vodene tokove. Zbog toga slatkovodna fauna postaje lokalizirana, statična i podložna promjenama. Dok vrste koje žive na zlu mogu migrirati i tako se izmaknuti promjenama staništa, slatkovodne vrste moraju se nositi s ekološkim i klimatskim promjenama u nastojanju da prežive.

Slatkovodna staništa su izložena navali odšumljavanja, promjenama vodenih tokova, gradnji brana, uvođenju egzotičnih vrsta, zagađenju i prekomjernoj eksploataciji. Odšumljavanje donosi posebno velike posljedice vrstama koje su omiljene u akvarističkom hobiju. Erozija i gubitak staništa jako utječu na riblju populaciju. Sličnu štetu ima i uvođenje ne-prirodnih (egzotičnih) vrsta koje mogu uništiti lokalnu faunu i kao u slučaju nilskog grgeča u Jezeru Viktorija, mogu uzrokovati izumiranje cijele endemske vrste poput Haplochromina.

Skupljanje radi hobija također ima direktan utjecaj na izumiranje nekih vrsta jer na pojedinim područjima svog boravišta budu u potpunosti istrijebljene. Na primjer Bala shark je jako tražen u svom prirodnom staništu na Sumatri i Borneu jer je vrlo popularna akvarijska riba. U prošlosti ova riba (Balantiocheilus melanopterus) je bila jako izlovljavanja dok nije se uspjelo redovito je uzgajati u zatočeništvu (danas se ipak ove ribe uzgajaju na ribljm farmama). Radi što jačeg izlova, sakupljači traže mrijesna mjesta gdje se Bale skupljaju radi masovnog mrijesta. Uklanjanje odraslih parova s gubitkom staništa odšumljavanjem, jako je utjecalo na broj mjesne populacije. Slična izvješća stižu i za characine i Arowane (i mnoge druge vrste koje se još uvijek love u prirodi).

Danas je uloga akvarista u očuvanju promijenjena. Nastavlja se gubitak staništa, posebice zbog uništavanja tropskih šuma – tako je važnost akvarista u očuvanju vrsta u sve većem porastu. Akvaristi pomažu očuvanju vrsta (poput Cherry barbusa i nekih Killifisha) koje sve više nestaju u divljini. Držanjem ovih vrsta u povećanjuem populacije, akvaristička zajednica ih štiti od izumiranja. Kad i ako bude moguće povratak u prirodno stanište, bit će to djelomice zahvaljujći akvaristima.

Vrijeme sve brže ističe za mnoge vrste. Akvaristi mogu mnogo učiniti u spriječavanju nestanka nekih slatkovodnih riba.

Praöume na Hrvatskom | Copyright | Praöume na Engleskom | U PDF-u