Uzgoj tropskih ribica je jedan od stupnjeva kojeg treba savladati vješt akvarist. Kad je riba toliko zdrava da bi se mrijestila, početnik će znati sa može “prijeći” na izazovnije ribe. Da bi se moglo uzgajati ribe, akvarist treba moći razlikovati ribe po spolu i mora moći pripremiti što prirodnije uvjete koji će potaknuti mrijest. Dobro je raditi i zabilješke o tome. Parenje riba Određivanje spola ribe je vrlo važan korak u prepoznavanju posjeduje li se par. Većina riba se dijeli na spolno različite ili spolno iste. U spolno različitim vrstama, spolovi se lako razlikuju po primarnim (oblikom spolnih organa) i sekundarnim razlikama (oblik, veličina, boja /spolni dikromatizam/, perajama) Mužjaci su u pravilu obojeniji, veći, imaju izraženije i veće peraje. Među dobrim primjerima spolne različitosti (dimorfizma) spadaju Ciklidi jezera Malawi ili živorotke. U spolno istim vrstama postoji (ako) malo prijmetnih spolnih razlika. Obično je jedini način da se prepozna spol kod tih vrsta, da se razlikuje da je mužjak neznatno veći, ženkice neznatno okruglije i trbušastije. Neke spolno iste (isomorfne) vrste nemaju uopće vidljivih vanjskih spolnih razlika. Odabir roditelja Kad su prepoznati mužjaci i ženkice, potrebno je odabrati odgovarajući par. Postoji nekoliko važnih načina za odabir idealnih roditelja. 1. Odaberite ribu koja ima lijepe oznake i boju – ta će dati atraktivne mlade 2. Koristite jedino odrasle, zdrave ribe jer nezdrava riba, ako se mrijesti, može dati bolesne i deformirane potomke. 3. Svakako budite sigurni da je par sukladan. Mnoge vrste se ne smiju staviti zajedno u mrijesni akvarij i očekivati da će se parity. U stvari, mnogi ciklidi, se pare iz svoje grupe tek nakon što su zajedno boravili mjesecima, pa i godinama. U pojedinih vrsta jedan će partner gnjaviti i tući drugoga do smrti ako mu ne odgovara. 4. Izbjegnite miješanje različitih boja i oblika jer su mladi takvog para u pravilu neatraktivni. Svakako odaberite par iste vrste, jer su hibridi u pravilu sterilni. KOd nekih ciklida i kilifisha, ženke drugih vrsta izgledaju vrlo slično. Reproduktivne strategije – načini razmnažanja Liježenje jajašaca Većina akvarijskih riba pripadaju u grupu onih koje lijegu jajašca koja se oplođuju vanjskom oplodnjom. Ove se ribe dijele u pet grupa: onih koji raspršuju jajašca, oni koji spremaju jajašca, oni koji zakapaju jajašca, onih koji nose jajašca u ustima i graditelji gnijezda. «Raspršivači jajašaca»: ove vrste jednostavno snesu svoja ljepljiva ili ne ljepljiva jajašca i puste da padnu na podlogu, biljke, ili plutaju po površini. Ove vrste se ne brinu o svom leglu i čak i jedu svoja vlastita jaja. Ove, obično jatašice, se mogu mrijestiti u grupama ili parovima. Obično donose na svijet veliki broj malenih jajašaca. Potomstvo vrlo brzo raste. «Sprematelji jajašaca»: Ove vrste spremaju, polađu jaja na podlogu (staklo akvarija, drvo, kamenje, biljke). Obično nesu manje jaja nego prva grupa i tako su ta jaja u pravilu i krpnija. Dijele se u dvije grume – oni koji se brinu za svoja jaja i oni koji to ne rade. Među onima koji se brinu za svoja jaja su ciklidi i neki somovi. «pećinari» liježu jaja u pećinicama i rupama, dok «otvoreni» to čine na otvorenom. Ove ribe formiraju parove i imaju razvijen jak osjećaj za brigu o leglu kojeg čiste i brane. Jaja trebaju nekoliko dana da se izlegu a leglo onda često čuvaju roditelji. Neki somovi, ciprindi i kilifishevi pripadaju u grupu onih koj se ne brinu o svojem podmlatku. Ove vrste liježu jaja a neku površinu i tada ih napuštaju. No, ove vrste obično ne jedu svoja jaja. «Kopači», «oni koji zakapaju jaja»: ove vrste obično nastanjuju vode koje u neko doba godine presušuju. Većina tih vrsta su dvodihalice koje liježu jajašca u blatu i mulju. Roditelji vrlo brzo stare i postavljaju svoja jaja prije smrti kad voda počinje isušivati. Jaja ostaju u uspavanom stanju dok ne padne kiša i stimulira ih na liježenje. «Nosači», «oni koji nose jaja u ustima»: To su vrste koje nose jaja ili ličinke u ustima. Ustašice se dijele na ovophile (jajašice) i larvophile (ličinkašice). Prve nesu svoja jaja u udubinu i te ih ženka usiše u usta. Mali broj krupnih jaja ostaje u majčinim ustima i tamo se izleže, a leglo ostaje kod majke još neko vrijeme. Oplodnja obično se dešava pomoću tzv. «jajnih točaka» koje su obojene izražene točke blizu analne peraje u mužjaka. Kad ih ženka ulgeda, pokušat će ih usisati misleći da su jaja, no umjesto toga usiše spermu i tako omogući oplodnju jaja koja su joj u ustima. Mnogi ciklidi i neke ribe labirintašice pripadaju ovoj skupini. Druge, nositeljice ličinki, polažu jaja na spustrat i čuvaju ih dok se ne izlegu. Nakon toga, ženka će pokupiti mališane i držati ih u ustima. Kad dovoljno odrastu da se mogu sami braniti, ona će ih pustiti. Neki čistači pripadaju u ovu skupinu riba. «Graditelji gnijezda»: Ove ribe grade neku vrstu gnijezda sa svoja jaja. To je obično u obliku mjehurića oblikovanih s ostacima biljaka ili onih koje prave same ribe (labirintnjače ili somovi), ili kopaju udubinu u supstratu (ciklidi). Ove ribe se jako brinu o potomstvu. Živorotke Živorotke su ribe koje daju žive mlade. Postoji dva tipa živorotki – ovovivipari, kod kojih se jaja izlegu unutar ženke prije rođenja; i vivipari, gdje nema oblikovanih jaja već mladnuci odrastaju u kružnom crijevu unutar ženke. Ove ribe su obično vrlo lake za uzgoj. Priprema roditelja Prije stavljanja roditelja zajedno radi mrijesta, potrebno ih je pripremiti. Piprema znači hranjenje riba različitmo zdravom hranom da bi ih se dovelo u najbolje moguće stanje za mrijest. Mnoge vrste se mogu pripremiti uprabom dobro balansirane pahuljaste hrane, dok je druge potrebno hraniti živom hranom poput račića, ličinki ili kukaca. Roditeljske ribe moraju biti dobro pripremljene. Ovakvim pristupom, kad ih se postavi za mrijest, rado će se mrijestiti. Mrijesni akvarij Iako se neke vrste redovito mrijeste u akvariju, jaja ili leglo u pravilu ne prežive jer ih pojedu ostale ribe ili roditelji. Često leglo ugine i zbog nečiste vode. Mnoge vrste koje se brinu za mlade će druge stanovnike akvarija ozlijediti u nastojanju da očuvaju svoje potomstvo. Zbog tih problema, večina akvarista koji uzgajaju ribe koriste posebne mrijesne akvarije. Takav akvarij treba biti poput «bolničkog» akvarija, sa zaštićenim grijačem, laganim filterom (spužvastim filterom) tako da jaja ili leglo ne mogu biti usisani, i vrlo dobrom aeracijom. Ovisno o načinu mriješćenja, mrijesni akvarij treba opremiti na nekoliko različitih načina: Ribice koje raspršuju jajašca: Iz razloga što ove ribice često jedu svoja jajašca, mrijesni tank treba biti postavljen tako da jajašca padnu negdje izvan dometa roditelja. Dovoljan je 20 – 40 l akvarij za mrijest večine ovih ribica. Za ove ribice, poput barbusa, ili dania, koje legu neljepljiva jajašca, u mrijesni akvarij se može staviti podloga od dva sloja kamene ili najlonske vune ili mrežice toliko da prekrije dno akvarija. Kako se jajašca budu lijegala, padat će kroz vunastu strukturu i biti će izvan dometa roditelja. Nakon završetka mrijesta, mogu se izdvojiti jajašca ili roditelji. Oni «raspršivači» koji legu ljepljiva jajašca, poput tetri, mogu dobiti na dno mrijesnog akvarija supstrat. Akvarij je dobro opremiti i biljkama s nježnim lišćem. Jajajšca će lijegati između biljaka, lijepeći se na fino lišće. Roditelje je nužno izdvojiti nakon mrijesta. Dugine ribice također nesu ljepljiva jajašca, ali se većina njih mrijesti stalno tijekom nekoliko tjedana. Zbog toga treba jaja ili biljke na kojima su se jajašca pričvrstila, ukloniti svaki dan i staviti u poseban akvarij. Veće dugine ribice zahtijevaju i veći mrijesni akvarij od najmanje 80 do 120 l. Ribice koje «spremaju» jajašca: Ovisno o tipu ove ribice, akvarij je potrebno opremiti različito. Za one koje se brinu za mlade, roditelji mogu ostati u akvariju nakon mrijesta. Oni koji spremaju jajašca u supstratu, ovisno o vrsti, trebaju imati akvarij opremljen staklenim pločama, lisnatim biljkama ili ravnim kamenjem za mjesta mrijesta. Neke vrste, poput diskusa ili skalara vole vertikalne površine. Za one koji spremaju jajašca u pećinice, dobro su došli lonci za cvijeće preokrenuti na bok, ljuske kokosova oraha, ili male kamene pećinice. Akvarij treba opremiti i živim (ili umjetnim) biljkama da bi se dalo ribama osjećaj sigurnosti. Za ribice koje spremaju jajašca ali se ne brinu za svoje mlade, potrebno je akvarij opremiti s biljkama koje imaju nježno lišće, javanskom mahovinom ili umjetnom mrijesnom mahovinom. Nakon mrijesta roditelje ili biljke s jajašcima treba izdvojiti. Ukoliko se uklanjaju biljke, potrebno ih je nadomjestiti drugima za nova jajašca. Jajašca kilifisha (?) se najbolje razvijaju ako se drže u relativno plitkim posudama. Ribice koje zakapaju jajašca: Jedna od najboljih podloga za ove vrste da bi legle jajašca je tresetna mahovina. Ova mahovina se može ukloniti nakon mrijesta, spremiti u plastičnu vrćicu i čuvati tjednima i mjesecima (ovisno o vrsti). Nova podloga od te mahovine se treba staviti u akvarij za nove mrijestove. Radi pobuđivanja parenja, spremljeni treset se može prije stavljanja u akvarij namočiti u svježoj vodi. Ribice koje nose podmladak u ustima: Ribice koje nose jajašca u ustima se mogu mrijestiti i u glavnom akvariju jer su jajašca potpuno zaštićena u ustima, u pravilu, majke. Ipak, bolje je odvojiti roditelja s jajima radi njihova potencijalno agresivna ponašanja. Ne postoji neki poseban akvarij za mrijest ovih vrsta, nego ga je dobro opremiti uobičajenim za tu vrstu. Ribice koje nose ličinke, larve u ustima treba staviti u mrijesni akvarij jer kod njih jaja nisu zaštićena, nego se izležena na površinu koja je otvorena grabežljivcima. Ribice koje grade gnijezda: Njima treba osigurati materijal od kojeg će praviti svoja gnijezda. Za one koji prave mjehurasta gnijezda, potrebno je osigurati fino-lisne biljke, a u akvariju mora biti mirna voda da strujanje ne bi uništilo gnijezdo.Vrste koje grade gnijezda u podlozi trebaju imati osiguran odgovarajući šljunak ili pijesak. Živorotke: Malene živorotke se mogu mrijestiti u kotilicama gdje mališani padaju izvan dosega majke. Ipak, bolje je načiniti odvojeni akvarij s puno posađenih biljaka. Kako ženka otpušta malene, treba ju dobro hraniti da ne bi jela svoje leglo. Čim su maleni rođeni, potrebno je majku vratiti u glavni akvarij. Poticanje mrijesta Jedan od najboljih načina poticanja mrijesta, pogotovo kod vrsta koje se teško mrijeste, je pokušati imitirati prirodne uvjete pod kojima se mrijest dešava. Jedan od faktora za poticanje mrijesta je dakle, okoliš, ali i hrana i godišnje doba, odnosno, sezona kiša koja je u pravilu i sezona mrijesta. Voda: Jedan od najvažnijih zahtjeva za mrijest je odgovarajuća voda. Z bog toga uvjeti vode trebaju biti što sličniji onima u prirodi, u kojima inače vrsta boravi. Te je uvjete moguće ostvariti prateći «propisane» uvjete za pojedinu vrstu. Drugi vrlo važan uvjet je dobar postav akvarija koji uključuje mjesta za mrijest, za skrivanje, osvjetljenje, strujanje vode i društvene uvjete (jata). Hrana: Kvalitetna i odgovarajuća hrana je vrlo važna za poticanje mrijesta. Bez odgovarajuće hrane, prirodne uvjete je gotovo nemoguće ostvariti. Neke žive hrane mogu u pravilu načiniti razliku u procesu mrijesta poput larvi komaraca ili voćnih mušica. Imitiranje sezone kiša: Mnoge vrste riba se u prirodi mrijeste tijekom kišnih sezona. Imitiranjem kišne sezone u akvariju, mnoge se vrste koje se inače teško mrijeste mogu potaći da to učine. Kiše utječu na kemijski sastav vode, tvrdoću vode, i njezinu temperaturu. Da bi se imitirali uvjeti kišne sezone, treba smanjiti nivo vode u akvariju na polovicu normalnoga. Svaki dan je potredno zatim dodavati 5% njegova volumena vode. Voda koja se dodaje treba biti vrlo mekana i neznatno hladnija nego je temperatura u akvariju. Za imitiranje kiše može se uporabiti tuš ili nešto slično kroz par sati dnevno (može i na ispust filtera se montirati nešto poput toga), a radi imitiranja oluja, može se koristiti bljeskalica u tamnoj sobi. Grmljavina se imitira nekim zvučnim efektima poput puštanja glazbe s grmljavinom ili jakim basovima, ili lupajući u tanak lim nečim što će dati zvuk grmljavine. To treba ponavljati dok god ribe ne počnu pokazivati da se spremaju na mrijest. Tijekom tog imitiranja oluja i kišne sezone, ribe treba pojačano hraniti ličinkama komaraca, račićima i kukcima. Ovaj će proces potaknuti neke vrste na mrijest, ali ne sve. Mnoge vrste će reagirati samo na jednu promijenjenu karakteristiku vode, primjerice na učestalo mijenjanje vode s mekom vodom, ili smanjenje temperature vode, ili nešto drugo. Riba - meta: Riba-meta se koristi da bi se pojačala povezanost para. Ona može biti druga jedinka iste vrste ili slične vrste i treba je staviti u akvarij s mrijesnim parom. Treća riba će biti tada objekt agresije para. Oni će zajedno «raditi» na tome da je otjeraju i neće se međusobno tući. Svakako ovu metodu treba koristiti samo u velikom akvariju s mnogo biljaka i mjesta za skrivanje da riba «meta» ne bude ozlijeđena. Akvarij za odgajanje podmlatka – uzgojni akvarij Za vrste koje se brinu o podmlatku nije nužan uzgojni akvarij, iako je i u tom slučaju preporučen. Za vrste koje se ne brinu za podmladak, uzgojni akvarij je nužan, a može biti isti onaj u kojemu se dogodio mrijest, samo je potrebno izdvojiti roditelje. Uzgojni akvarij treba imati zaštićen grijač, spužvasti filter ili filter koji ima unutar sebe spužvu kao filtracijski materijal, umjetne ili prirodne biljke. Jedna od stranica ovog akvarija treba biti obložena tamnim papirom da previše svjetla ne bi izazvalo gljivične infekcije i uzrokovalo smrt legla. Voda u uzgojnom akvariju treba biti ista kao u mrijesnom akvariju. Podizanje legla Leglo se razvija od nekoliko minuta (živorotke) do nekoliko tjedana. Kad se jaja izlegu, larve (ličinke) koje se pojavljuju ne nalikuju ni malo na svoje roditelje. Umjesto toga, larve imaju velike, žute žumanjčane vrećice i jedva se mogu kretati, pogotovo plivati. Larve će se hraniti iz žumanjčane vrećice dok ne pojedu sav žumanjak. Kad te vrećice nestane, gladne larve će tražiti hranu. Leglo malih riba se može prvohratini infuzorijem, «zelenom vodom» ili žumankom. Kasnije se to leglo može hraniti krupnijom hranom poput bijelih crva, dafnije, artemije ili osnovnim pahuljicama. Ove hrane su dobre kao prva hrana i za nešto krupnije mladunce poput ciklida. Kad ribice narastu veće, moguće im je davati i kupniju hranu poput račića, većih dafnija, pahuljica, ličinki kukaca, izrezanih tubifex crva. U uzgojnom akvariju je potrebno dnevno mijenjati čak 25 – 50% vode . Svakako treba paziti da karakteristike dodane vode budu slične onoj koja je izvađena, jer je leglo vrlo osjetljivo na nagle promjene kemije vode. Leglo treba biti hranjeno nekoliko puta dnevno. Mnoge vrste treba povremeno sortirati po veličini (izdvajati krupnije primjerke) jer veće ribice mogu pojesti manje. S odgovarajućim uvjetima vode, redovitim izmjenama vode i pažjlivim hranjenjem, leglo bi trebalo brzo rasti. Potrebno je redovito izdvajati deformirane i bolesne ribice. Predgovor | Uvod | Anatomija | Akvarij - Kako izabrati akvarij | Akvarij - Razmjeötaj u akvariju | Akvarij - Uspostava akvarija | Osnovna Anatomija Ribeéiva Hrana | Metode postupanja kod bolesti | Bolesti | Tehnike razmnûavanja tropskih riba | O?uvanje | Kemija vode Prijevod sa engleskog na hrvatski omogućio Dean Barić
|
|
