Predgovor

Cilj svakog ozbiljnog akvariste je više od jednostavnog prikaza lijepih riba. Ozbiljan akvarist se nada stvoriti malo prirodno okruženje da bi predstavio neke od prirodnih posebnih i spektakularna bića, svježih i slankastih vodenih tropskih riba. Nažalost, mnoge vrste riba su ugrožene ili na ruba izumiranja zbog čovječanstva. Uništenje prašuma, pregrađene rijeke, onečišćavanje rijeka te uvod ne domaćih vrsta su djelovanja koja najizravnije utječu na tropske ribe.

Vode tropske prašume su dom većini slatkovodna riba vrsta. Amazonski bazen sam ima preko 2300 poznatih vrsta i moguće toliko neidentificiranih vrsta, ali svjetske prašume su ugrožene. Količina prašuma se reducira u mjeri od oko 1 jutara u sekundi ili 116 kvadratnih milja na dan (Orr 7), prevedeno na 42,340 kvadratnih milja na godinu. Svaki dan, 40 do 250 vrsta izumiru (Orr 7) te svake godine, čak 92,000 vrsta izumru. Iako tropske ribe čine samo sitan dio vrsta izgubljenih izumiranjem kao rezultat sječe šuma, svakodnevno su ugrožene zbog uništenja prašume. Uništenje prašume utječe na riblje vrste gubitkom staništa zbog erozije i nedosljednog vremena te sezona poplava. Erozije povećavaju taloženje mulja u vodi koja je zamuti, utječući na ribe koja se primarno oslanjaju na vid samim time što oblažu riblja jaja sedimentom, utječući na njihov razvoj. Erozija također utječe na morske ribe tako što povećan talog u rijekama utječe u ocean prekrivajući obližnje koraljne grebene ubijajući koralje i tjerajući ribe koje se oslanjaju na koralje da pronađi nezahvaćene grebene. Čitanje ovog predgovora uzeti će vam približno 4 minute. Kroz to vrijeme 240 jutara tropske prašume kojoj je trebalo 70 milijuna godina da se razvije, uništeno je zauvijek. Ako se uništenje tropskih prašuma nastavi po trenutnoj važećoj stopi uništavanja od preko jednog jutra po sekundi, šume će nestati unutar raspona ljudskog životnog vijeka. Kada ove dragocjene šume nestanu, mnoga njihova blaga, otkrivena i neotkrivena, će biti izgubljene. Tropska prašuma i njegove vrste su jedinstvene i nezamjenjive; jednom kada nestanu, čovječanstvu će ostati samo žaljenje za vrstama koje su nestale za sva vremena.

Brane su drugi faktor koji je utiču na riblju populaciju. Brane poplavom natjeraju rijeke, potočiće i male uvale u jedno veliko jezero. Često ova jezera poplave prašume trajno, uzrokujući propadanje vegetacije i mijenjajući kvalitetu vode. Vrsta riba koje su se prilagodile riječnom životu moraju se prilagoditi promijenjenim uvjetima, ili uginu. Brana sprečava uzvodne migracije nužne za neke vrstu i njihov mrijest. Primjeri gubitaka ribljih vrsta nakon konstrukcija brana mogu biti pronađeni u Aswan-skoj brani na Nilu i Amistad-skoj brani u Koloradu. Mnoge države, uključujući i našu vlastitu, nastavljaju pregrađivanje rijeka koje su imale biološko bogati okoliši.

Zagađenje je drugi destruktivan faktor koji je proizašao iz ljudskih uporaba riječnih sustava. Efekti zagađenja se kreću od suptilnih, sporo djelovanje taloga od poljoprivrede prema dramatičnoj opuštenosti kemijskih izljeva kojih mogu uništiti riječne sustave. Na primjer, nedavan izljev cijanida proliven u Essequibo rijeci u Guyana-i je desetkovao lokalnu riblju populaciju te je ugrozio širok životinjski svijet. Slično, prije par godina, naftna mrlja na Rio Napo-u u Ekvadoru je zadala udarac nježnoj ekologiji jedne od najvećih biološko različitih regija na planeti.

Manje dramatična ljudska aktivnost može imati značajno djelovanje na lokalne ribe. Na primjer, uvod strane riblje vrste u lokalne vode može biti vrlo destruktivan domaćoj ribljoj populaciji. Uvod Nile Perch (Lates niloticus) ribe za hranu u jezersku Victoria je dovela do izumiranje nekoliko Haplochromine vrsta riba te je zaprijetila gotovo svim drugim ribljim vrsta jezera. Vrsta ribe može biti unesena i iz drugih razloga osim nabavne hrane. Plovni putovi dijelova Floride su gotovo preplavljeni stranim ribljim vrstama koja su bila puštena od strane akvarista kojima su njihovi kućni ljubimci postali dosadni ili su im postali preveliki.

Manje od 10 % slatkovodnih tropskih akvarijskih riba su uhvaćeni u divljini. Istrebljujući ribu lovljenjem zbog hobija nije glavni uzrok opadanja ribljih populacija, iako neke vrste su osjetile smanjivanje populacije zbog prikupljanja. Na primjer, neki domaći sakupljači riba blizu Iquitos u Peru-u izvještavaju da je ulov riba vezanih uz akvaristiku, manji nego u prošlosti. Gospodarski ribolov za prehrambenu industriju je glavni uzrok izribljavanja. Diljem Amazone, prehrambena riba je u manjem brojevima i manja je u veličini nego u prošlosti. Na primjer, Arapaima koja je prije bila redovito veća od 10' (3 m), rijetko se danas susreće veća od 8' (2.45 m).

Svaki akvarist treba biti svjestan uvjeta koji utječu na prirodni okoliši koji su izvor širokog raspona riba dostupnih danas. Sav mi bismo trebali raditi na očuvanju prirodnog svijeta, koji ne samo da omogućuje naši hobi, nego i podržava ljudsku vrstu kao takvu.

Praöume na Hrvatskom | Copyright | Praöume na Engleskom | U PDF-u